Dramski tekst „Nikada nije kasno da upoznaš nekog novog“ kroz pet likova čije su priče međusobno ispreplitane daje sliku savremenog društva u kojem čovjek svoje neprocesuirane emocije pokušava izraziti agresijom. Teta Zorica, Lijepa Ana, Brzi Miki, Drot Mujo i Sestra Belma su ljudi koji pristaju na stvarnost koju žive i u kojoj se osjećaju postiđeno, izgubljeno i odsutno, ali se u pojedinim prizorima prepuštaju razmišljanju da su u nekoj drugoj stvarnosti sretniji i onakvi kakvi žele biti. U drugoj stvarnosti, Lijepa Ana i Brzi Miki imaju zajedničku budućnost koju ispunjavaju, brinu se o Teta Zorici umjesto da je ostave u staračkom domu, rade romantične stvari kao i drugi parovi i nisu narkomani. Teta Zorica u drugoj stvarnosti nije usamljena, već ima ljude koji se brinu o njoj. Drot Mujo je u drugoj stvarnosti policajac kojeg kolege i društvo cijene i koji živi u sretnom braku sa Sestrom Belmom.
Sve likove povezuje potreba da pobjegnu iz stvarnosti u kojoj žive i kako im to ne polazi za rukom prepuštaju se sitnim zadovoljstvima koja bi im odagnala misli ili agresiji. Lijepa Ana i Brzi Miki se drogiraju; Drot Mujo traži od Brzog Mikija da prodaje drogu za njega kako bi zaradio nešto sa strane; Sestra Belma zaboravlja svoju priču slušajući priče ljudi koji su ostavljeni u staračkom domu, a Teta Zorica bliskost i toplinu traži u drugim ljudima u domu. S obzirom na to da likovi teže, barem na trenutak, napustiti stvarnost u kojoj žive, jer u njoj nisu ispunjeni, i sam naslov je metafora te njihove težnje. Replika „Nikada nije kasno da upoznaš nekog novog“ za ove likove predstavlja ideju da u svakom trenutku mogu promijeniti svoju stvarnost, zamijeniti stare navike novima i u novim okolnostima kreirati sebi okruženje u kojem će biti sretni.
Replike likova su podređene situaciji i atmosferi u kojoj se likovi nalaze. Replike likova su u većini prizora u tekstu kratke i nalik su uličnom govoru čime se oslikava porijeklo likova, stanje u kojem žive, njihov socijalni karakter i mjesto u društvu. Svi su likovi, na svoj način, otpadnici iz društva. Lijepa Ana i Brzi Miki su narkomani koji se rano ujutru vraćaju s žurki, dok se ostali bude ili odlaze na posao; Drot Mujo je policajac koji više nema poštovanje društva, jer se saznalo da je upleten u lanac prodaje droge u gradu i koji fizički i verbalno maltretira svoju ženu; Sestra Belma živi u braku s čovjekom koji je nasilnik i prinuđena je maskirati šminkom masnice i ožiljke koje joj on ostavlja, a Tetu Zoricu je kćerka ostavila u staračkom domu i ne posjećuje je dovoljno često. Prizori u kojima replike likova nisu kratke i ne nalikuju uličnom govoru su oni u kojima se likovi prepuštaju razmišljanju o tome kako bi bili sretniji u nekoj drugoj stvarnosti. Stil pisanja je u tim prizorima poetičan i pritom ni u jednom trenutku ne dobije prizvuk pretjerane patetike. Ritam događaja u ovom dramskog tekstu se osjetno mijenja od prvog prizora u kojem je dijalog između majke i kćerke, do prizora u kojem je prikazano porodično nasilje. Svaki prizor u ovom dramskom tekstu ima zasebnu atmosferu i ritam. U prvom prizoru su prisutni melanholično raspoloženje i usporeni ritam, jer se likovi dotiču svojih sjećanja i onoga što su u tim trenucima osjećali. U drugom prizoru je prisutno osjećanje razočaranja likova stvarnosti u kojoj žive i njihova potreba da pobjegnu iz te stvarnosti. U trećem i četvrtom prizoru je prikazano nasilje, ulično i porodično, s tom razlikom da se u trećem prizoru lik odluči oduprijeti nasilju, dok se u četvrtom prizoru lik pomiri s njim. U petom prizoru nas autor ponovo vraća u melanholično raspoloženje, jer likovi prvi put jedni druge razumiju. Sestra Belma shvata usamljenost Tete Zorice, jer ju je ostavila kćerka, dok Teta Zorica shvata tugu Sestre Belme, jer živi u braku s nasilnikom.
Dramski komad „Nikada nije kasno da upoznaš nekog novog“ na vrlo realističan način prikazuje osjećanje izgubljenosti i razočarenja savremenog čovjeka stvarnosti u kojoj žive. U toj stvarnosti ljudskom biću nedostaju osjećanja bliskosti, topline i ljubavi koje ne može pronaći čak ni među ljudima koji su mu porodica. Zbog toga se čovjek povlači unutar svoja četiri zida ili ono što mu nedostaje traži u strancima.
Mirela Salihović